Deponija

Biti programer i htjeti biti poduzetnik u vremenu informatičкоg buma na prvu zvuči kao idealna kombinacija.  To znači biti neko ko može propratiti ideju od njenog rođenja do njene realizacije. Istina je: to je sukob dva svijeta.

U programiranju sam našao savršenu primjenu za svoj urođeni pesimizam. Tako i u najidealnijem idejnom rješenju vidim potencijalne probleme i „neočekivane“ preokrete. Radi ovoga nisam baš omiljen, ali sam dovoljno često ispadao dobar programer. Samo pesimitičan programer će govoriti da će klijent kad tad odlučiti izbaciti 3 statusa zahtjeva, uvesti 4 nova od čega su 2 opcionalna. Nažalost (dobro ipak mi bude malo drago) nakon 6 mjeseci to se desi. U programerskoj profesiji mi se isplatilo biti paranoični pesimista.

Poduzetniku vjera u neočekivana rješenja je nužna.

Progremer je skeptik, a poduzetnik zaslijepljeni fanatik. Ima li tu suživota?

Ovaj site je bio zamišljen kao sirotište ideja, deponija nikad implementiranih ideja. Ironičnim zapletom i sam site je postao upravo to, nikad implementirana ideja, siroče.

Dugo sam smatrao da je ideja glavna, a implementacija dobre ideje zanat, čisto prljavi posao za manje umove. Sa takvim stavom sebe sam zamišljao kao super heroja sa duplim identitetom. Po danu jedan od manjih umova, programer. Po noći genije koji kuje ideju koja će započeti revoluciju, promjeniti svijet.

I onda se desilo, iskustvo.

Moje ideje su se pojavljivale svugdje tri dana nakon što bi ih smislio. A moji lažni ja, onaj manji um, je uočio da implentacija zahtjeva mnogo više kreativnosti, mnogo više inventivnosti.

Ideja je cilj prema kojem putuješ, implementacija je brod kojim ćeš tamo doći. Larry (iz Curb Your Enthusiasm) postavlja pitanje: Šta si ako samo smišljaš ideje a nikad ih ne implementiraš? Da li si tada izumitelj?

Nisi, kao što mu i Jeff kaže onda si samo ‘idea man’. Kapetan bez broda.